preskoči na sadržaj

Login
Korisnik:
Lozinka:
Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Brojač posjeta
Ispis statistike od 8. 10. 2018.

Ukupno: 514239
Danas: 47
Lista linkova je prazna
Povijest

Da bismo mogli shvatiti sadašnjost moramo prvo upoznati prošlost. Prošlost Realne gimnazije u Osijeku seže u 19.stoljeće. Iako je prošlo više od stoljeća, pamtimo početak i tijek Osječke realne gimnazije čiji je slijednik III. gimnazija. Od vremena osnivanja Realke u Osijeku, prošlo je kroz školske klupe, na tisuće učenika. Mnogi od njih postali su istaknuti javni djelatnici, znanstvenici, umjetnici, pedagozi, inženjeri i borci. Profesori Realke bili su istaknuti stručnjaci, odlični pedagozi i nositelji naprednih misli. Sjećanja na profesore i Gimnaziju ostala su u naraštajima nekadašnjih učenika i u zapisima povjesničara. Danas su i nama.

U vremenu osnivanja realki Hrvati su bili u sastavu Habsburške Monarhije. Nisu živjeli u jedinstvenoj državi, već su bili podijeljeni na Bansku Hrvatsku (koja je bila sastavljena od 6 županija: Križevačka, Varaždinska, Zagrebačka, Požeška, Virovitička i Srijemska), Vojnu granicu koja se prostirala od Like do Petrovaradina, Dalmaciju, Istru i Kvarner. U kontekstu svih tih zbivanja u Habsburškoj Monarhiji otvaraju se realne gimnazije. Tako je grof Leo Thun, tadašnji ministar školstva, 16. rujna 1849. izdao “Osnovu za organizaciju austrijskih gimnazija”, koja je 1850. propisana i za hrvatske škole. Ta Osnova budućoj realci odredila je zadaću da budućim obrtnicima da nužno predznanje i pripremi učenike za tehničke znanosti. Realke su se dijelile na niže s 2,3 i 4 razreda i više s 3 razreda.

Gospodarstvenici Slavonije, poglavito obrtnici, uvidjeli su potrebu osnivanja realke i u Osijeku, još oko 1860.godine, no razne okolnosti, osobito nedostatak materijalnih sredstava, to nisu omogućile.

Sabor 26. rujna 1861. je prihvatio novu zakonsku osnovu po kojoj su se realke dijelile na niže s 2 ili 3 razreda, i više sa 6 razreda. Obvezni su predmeti bili vjeronauk, hrvatski, njemački, zemljopis, “povjestnica”,“računstvo”, matematika, prirodopis, fizika, “lučba”, mehanika, crtanje, graditeljstvo, “opisno prostomjerstvo”, krasopis, modeliranje i gimnastika. Svrha im je bila da, uz opću naobrazbu, pripremi učenike za zanat, obrt, trgovinu, i više tehničke zavode.

U rujnu 1862. Kraljevsko namjesničko vijeće poziva gradsko poglavarstvo da podnese prijedloge o boljem uređenju škola grada Osijeka. “Stvar” je upućena odboru u čijem se izvješću nalazi prijedlog da se uvede dvorazredna realka. Tu ne smijemo zaboravit pomoć grofova Pejačević, Khuen, Julije Janković, Karlo pl. Mihalović, i Ivan Kap. Adamović Čepinski.

Godine 1890. realka dobiva novu zgradu u koju se i seli.

Nastava je tada započinjala Svetom misom. Učenici su se razlikovali po vjeri, zavičaju, dobi i napretku. Primjerice 1884. godine bilo je prijavljeno 134 učenika.

1876. Osječka realka postaje potpunom uvođenjem povijesti, matematike, francuskog jezika, fizike, kemije, mjerstva i mjerstvenog risanja te logike u starijim razredima. Zanimljivo je da povijesti 1870.-1871. god. nije bilo, ali kada je uvedena, broj sati povijesti tjedno neprestano raste. Ti svi predmeti sličnih su ili istih naziva kao danas, ali njihov je sadržaj ipak bio pomalo drugačiji. Npr. iz hrvatskog jezika učenici bi dobili pitanje: “Kako je otkriće Amerike i novi put oko Afrike u Aziju utjecao na razvoj trgovine, obrta i uopće gospodarstva u kulturno najvažnijim europskim zemljama ?” Mi bismo danas takvo pitanje dobili iz zemljopisa.

U tijeku prvog desetljeća 20. stoljeća broj učenika Realke ostao je gotovo isti kao u prethodnom razdoblju. Uoči 1. svjetskog rata upisalo se 336 učenika. Život škole tekao je bez problema. Međutim, kada su ratni sukobi postali većih razmjera sve je veći broj učenika napuštao školu i odlazio na bojišnice. Nakon sloma Austro - Ugarske Monarhije i stvaranja kraljevine SHS započinje nagliji razvitak školstva. U listopadu 1918. postavljen je za ravnatelja istaknuti povjesničar Josip Bosendorfer i na tom mjestu ostaje do 1922. godine.

Godinama se onda broj učenika stalno povećavao tako da je uoči drugog svjetskog

rata dosegao brojku od 1000 učenika. Povećavao se i broj nastavnika tako da ih je između dva rata bilo pedesetak. Porastao je i inventar školske knjižnice. Najviše je bilo učenika iz Slavonije, ali i iz Hrvatske, BiH i Ugarske. Po vjeroispovijesti najviše je bilo katolika, zatim mojsijevaca, pa pravoslavaca i najmanje evangelika.

Za upis u prvi razred realne gimnazije tražilo se da učenik ima:

1. deset godina života

2. svjedodžbu o četiri završena razreda pučke škole

3. da položi prijamni ispit.

Školarina po jednom polugodištu iznosila je 12 kruna. A za upis u treći i četvrti razred bila je potrebna i pismena izjava roditelja da će učenik učiti latinski i francuski ili mađarski jezik.

Škola je bila usko povezana s crkvom. Nadzirala je i ponašanje učenika izvan škole te ih po potrebi i kažnjavala (krađe, pijančevanje).

Postojala je i zajednica doma i škole koja se sastojala iz tri dijela: nastavnog , higijenskog i

financijsko - propagandističkog. Nastavni dio služio je za uspostavu boljeg odnosa roditelja i učenika (sastanci), higijenski je nadzirao zdravstvene prilike učenika u školi i izvan nje, a financ.-prop.dio je nastojao namaći sredstva za provođenje društvenog rada. Učenici su polazili na poludnevne i jednodnevne izlete, te na višednevne ekskurzije. Obilazili su Sarajevo, Zagreb, Split, Dubrovnik.

Istaknut je bio utjecaj politike. Tako su učenici te škole u ono vrijeme mijenjali riječi mađarskih pjesama, sudjelovali u demonstracijama, razbijali prozore mađarskih škola itd. Pjevali su domoljubne pjesme, branili su svoju domovinu od napada Mađara.

Vlada donosi rješenje o ukidanju fizičkog kažnjavanja učenika, ali izricanje ostalih kazni ostalo je i dalje u pedagoškoj praksi. Zbog sve aktivnijeg političkog rada đačkih društava i slobodnijeg ponašanja učenika odredila je zemaljska vlada 10.6.1912.da se treba što strože pridržavati disciplinskih propisa, posebno u odnosu na odlazak učenika u kavane i gostionice i djelovanje đačkih književnih udruženja.

Uvođenjem šestosiječanjske diktature 1929. pojačani politički pritisak sručio se i na škole. Svaka naprednija misao bezobzirno je gažena, a pooštreni su i kriteriji za kažnjavanje učenika. Mrtvilo koje je vladalo čitavim javnim životom prenosilo se i na učenike. Tek od 1935. primijećena su nova strujanja i započinje ponovno rad napredne mladeži.

1939./40. umirovljen je ravnatelj Milan Leka, a na njegovo mjesto postavljen je dr. Nikola Čorić. On je 8.4.1940. održao roditeljski sastanak na kojem je posebice istaknuo kako od formiranja Banovine Hrvatske banska vlast služi narodu i iskreno se trudi da unaprijedi njegove interese. Na odlučna mjesta su došli ljudi stručnjaci i poštenjaci, pa se osobita pažnja posvećuje školstvu, te ima nade da će se i u Osijeku udovoljiti staroj potrebi i podignuti nova zgrada za Mušku realnu gimnaziju.< 1939./40. umirovljen je ravnatelj Milan Leka, a na njegovo mjesto postavljen je dr. Nikola Čorić. On je 8.4.1940. održao roditeljski sastanak na kojem je posebice istaknuo kako od formiranja Banovine Hrvatske banska vlast služi narodu i iskreno se trudi da unaprijedi njegove interese. Na odlučna mjesta su došli ljudi stručnjaci i poštenjaci, pa se osobita pažnja posvećuje školstvu, te ima nade da će se i u Osijeku udovoljiti staroj potrebi i podignuti nova zgrada za Mušku realnu gimnaziju.< 1939./40. umirovljen je ravnatelj Milan Leka, a na njegovo mjesto postavljen je dr. Nikola Čorić. On je 8.4.1940. održao roditeljski sastanak na kojem je posebice istaknuo kako od formiranja Banovine Hrvatske banska vlast služi narodu i iskreno se trudi da unaprijedi njegove interese. Na odlučna mjesta su došli ljudi stručnjaci i poštenjaci, pa se osobita pažnja posvećuje školstvu, te ima nade da će se i u Osijeku udovoljiti staroj potrebi i podignuti nova zgrada za Mušku realnu gimnaziju.< 1939./40. umirovljen je ravnatelj Milan Leka, a na njegovo mjesto postavljen je dr. Nikola Čorić. On je 8.4.1940. održao roditeljski sastanak na kojem je posebice istaknuo kako od formiranja Banovine Hrvatske banska vlast služi narodu i iskreno se trudi da unaprijedi njegove interese. Na odlučna mjesta su došli ljudi stručnjaci i poštenjaci, pa se osobita pažnja posvećuje školstvu, te ima nade da će se i u Osijeku udovoljiti staroj potrebi i podignuti nova zgrada za Mušku realnu gimnaziju.

Sve većini zaplitanjem međunarodnih odnosa i fašizacijoim Jugoslavije javljaju se i sve, otvoreniji nacionalistički i klerofašistički ispadi među učenicima. Ove pojave bile su osobito zapažene neposredno uoči početka rata u Jugoslaviji. Međutim, napredne mladeži među osječkim gimnazijalcima nije nikada nedostajalo, pa i u najtežim prilikama koje su zadesile sve južnoslavenske narode 1941.godine.< Sve većini zaplitanjem međunarodnih odnosa i fašizacijoim Jugoslavije javljaju se i sve, otvoreniji nacionalistički i klerofašistički ispadi među učenicima. Ove pojave bile su osobito zapažene neposredno uoči početka rata u Jugoslaviji. Međutim, napredne mladeži među osječkim gimnazijalcima nije nikada nedostajalo, pa i u najtežim prilikama koje su zadesile sve južnoslavenske narode 1941.godine.< Sve većini zaplitanjem međunarodnih odnosa i fašizacijoim Jugoslavije javljaju se i sve, otvoreniji nacionalistički i klerofašistički ispadi među učenicima. Ove pojave bile su osobito zapažene neposredno uoči početka rata u Jugoslaviji. Međutim, napredne mladeži među osječkim gimnazijalcima nije nikada nedostajalo, pa i u najtežim prilikama koje su zadesile sve južnoslavenske narode 1941.godine.< Sve većini zaplitanjem međunarodnih odnosa i fašizacijoim Jugoslavije javljaju se i sve, otvoreniji nacionalistički i klerofašistički ispadi među učenicima. Ove pojave bile su osobito zapažene neposredno uoči početka rata u Jugoslaviji. Međutim, napredne mladeži među osječkim gimnazijalcima nije nikada nedostajalo, pa i u najtežim prilikama koje su zadesile sve južnoslavenske narode 1941.godine.

Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.< Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.< Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.< Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.

Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.< Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.< Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se odstranjivali učenici koji su se družili s politički sumnjivim osobama. Do privremenog prekida obuke dolazi 22.listopada 1944. Nakon toga vremena nema više podataka o radu škole.< Do velikih promjena je došlo stvaranjem NDH. Tadašnji državni nadzornik nalaže da u nastavi treba primjenjivati ustaška načela u skladu s općim europskim stanjem. Također, navodi da je nastavnik dužan unijeti suvremena zbivanja u svoj predmet. U školi su se ods

Poznate osobe

Josip Bösendorfer

Josip Bösendorfer rođen je 30. siječnja 1876. god. u Lukaču kraj Virovitice. Klasičnu gimnaziju završio je u Osijeku. U Zagrebu započinje studij povijesti i zemljopisa, no sudjelovavši kao brucos u spaljivanju mađarske zastave na očigled cara i kralja Franje Josipa I. i bana Khuena Hedervarya morao je nastaviti studije u Grazu, Beču i Pragu. U kratkom vremenu obranio je disertaciju o zrinsko - frankopanskoj uroti i položio profesorski ispit. Prvo profesorsko mjesto bilo mu je u Zagrebu, zatim se vraća u Osijek, prvo kao profesor (od 1900. - 1916. ), a potom 1917. postaje ravnateljem Osječke realne gimnazije. Tu je funkciju obnašao do 1922. god. U vrijeme najžešće diktature kralja Aleksandra 1932 god. , Bösendorfer je umirovljen. Nastavio je s aktivnim radom u Arheološkom društvu ” Mursa”. Nakon odlaska dr. Franje Buntaka, na mjesto kustosa i direktora u osječkom Muzeju, dolazi sad već ostarjeli Bösendorfer koji je organizirao znanstveni rad u zbirkama Muzeja. Prvo je bio imenovan dopisnim članom Munchenske akademije, zatim bečke i najzad dopism član JAZU. Dvije trećine njegovih radova tematski su vezane uz Osijek. Dva njegova rada koja se posebno ističu su “Crtice iz slavonske povijesti” i ” Agrami odnosi u Slavoniji “. On je spadao u sam vrh, među povjesničare koji su svoje zanimanje usmjerili u Slavoniju. Njega smatramo jednim od utemeljitelja slavonske historiografije. Umro je 6. lipnja 1957. godine. Nakon smrti neopravdano je ostao zapostavljen, što je nažalost velika nepravda prema čovjeku koji je cijeli svoj istraživački rad posvetio hrvatskom narodu, svojim Slavoncima i Osijeku.

 

Dobriša CesarićDobriša Cesarić rodio se u Slavonskoj Požegi, 10 siječnja 1902. godine. Pohađao je mušku realnu gimnaziju u Osijeku. Studirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bio je urednik u izdavačkom poduzeću “Zora'’, 1920. surađivao je u ” Kritici “, a 1923. u “Ozon”. Istaknuto je ima suvremene hrvatske književnosti, pjesnik koji je produžio i oplemenio lirsku tradiciju Moderne. Po jednostavnosti klasična, po tonu misaona i sjetna, Cesarićeva lirika je po tematici urbana i onda kada je Cesarić pjesnik gradske sirotinje i kad je impresionistički slikar pejzaža. Cesarićeve su pjesme prevođene na dvadesetak jezika te su ušle u mnogobrojne strane i domaće antologije i izbore. Cesarić je pisao poeziju, memoarsku prozu, prepjeve i dr. Jedno od djela memoarske proze je i “Moje osječko đakovanje”. U njemu se osvrće na razdoblje svog života koje je proveo u muškoj realnoj gimnaziji. Prisjeća se zgrade, konjskog tramvaja, ondašnjeg izgleda tvrđe, udžbenika i profesora.

 

Vladimir PrelogVladimir Prelog rodio se u Sarajevu 23. srpnja 1906. god. kao sin istaknutog povjesničara i sveučilišnog profesora Milana Preloga. U rodnom gradu pohađao je osnovnu školu, a gimnaziju u Osijeku, kamo se preselio s roditeljima. S 15 god. je izradio svoj prvi znanstveni rad koji je iste godine objavljen u njemačkom kemijskom časopisu. Maturirao je u Zagrebu, a potom je otišao na studij u Prag. Tamo je za 4 god. diplomirao, a godinu zatim i doktorirao.Prvi posao dobio je u Zagrebu kao predavač organske kemije na kemijskom odjelu tehničkog fakulteta. Modernizirao je nastavu i praksu, a studente viših godina je uveo u znanstvmi rad. Za vrijeme II. svjetskog rata otišao je u Švicarsku gdje ga je prihvatio Lavoslav Ružička i smjestio kod sebe na Saveznoj visokoj tehničkoj školi. Tamo je za osam god. plodnog rada objavio 92 znanstvena rada. Nakon Ružičkinog odlaska u mirovinu postao je predsjednik Zavoda za organsku kemiju. Objavio je više stotina radova. Svojim istraživanjima pridonio je objašnjenju strukture mnogih alkaloida, izolirao je vrlo aktivne i rijetke antibiotike. Svojim radovima pridoino je poznavanju nekih osnovnih problema u fizikalnoj organskoj kemiji. Bio je član JAZU, ANUBIH i počasni doktor Sveučilišta u Zagrebu. S australskim kemičarem J.W.Comforthom, podijelio je 1975.god Nobelovu nagradu za kemiju.

 

Rudolf Horvat rođen je u Koprivnici 14.111.1873.god. Završio je osnovnu školu u Koprivnici, a gimnaziju u Varaždinu i Zagrebu. Upisao se na Bogoslovni fakultet u Zagrebu, ali je nakon dvije godine prešao na Filozofski gdje je, 1896. god. diplomirao povijest i zemljopis. Prvi posao dobio je u Osječkoj realnoj gimnaziji. Horvat je bio opredjeljen za opoziciju ( protiv Hedervarya ) pa dolazi na listu nepoćudnih vladi, te ga premjepštaju na Realnu gimnaziju u Zemun gdje je prijeteljevao sa Stjepanom Radićem. Zatim je premješten na nižu giiimaziju u Petrinji, gdje piše prve velike radove : ” Borba Hrvata s Turcima za Petrinju ” i “Povijest Hrvatske”.
Nakon sedam molbi za premještaj tek 1907. god. prelazi u Zagreb na Donjogradsku realnu gimnaziju. Njegovo neslaganje s hrvatsko - srpskom koalicijom, koja je imala vlast i sve jača orijentacija prema Stjepanu Radiću bili su uzrokom što je ostao bez profesorske službe i bez šansi za zaposlenje u Državnom arhivu u Zagrebu. Sva svoja istraživanja financirao je sam i bez ikakve državne pomoći. 1925. god. napušta politiku. Događaji do kojih je došlo poslije atentata na Stjepana Radića stvorili su kod njega uvjerenje u potrebu izgradnje samostalne države Hrvatske, pa se njegovo pisanje u tom vremenu opet okreće politici. Kad je osnovana NDH Horvat se uključuje u rad kao zastupnik u Hrvatskom saboru i profesor povijesti na Filozofskom fakultetu.1942. god. izdao je knjigu ” Hrvatska na mučilištu ” posvećenu stradanjima Hrvata u novijoj povijesti, koja ga je dovela poslije 1945. god. na robiju, a odatle i u smrt. Preminuo je u Zagrebu 25. svibnja 1947. godine. Djelujući između povijesti i politike nije iskoristio svoje pune mogućnosti ni na jednom polju, ali je njegov trag neizbrisiv u oba područja.

Lavoslav RužičkaLavoslav Ružička rođen je u Vukovaru 13. rujna 1887. godine. Nakon smrti Lavoslavova oca, njegova majka s njim i njegovim mlađim bratom seli u Osijek, gdje Lavoslav završava pučku školu i klasičnu gimnaziju.

U razdoblju od 1906. do 1910. studirao je kemiju na Visokoj tehničkoj školi u Njemačkoj. Tri je godine radio kao profesor organske kemije u Utrechtu.

Godine 1934. Lavoslav je objavio djelomičnu sintezu muškog spolnog hormona androsterona, a već sljedeće godine i testosterona. Radovi na seksualnim hormonima i steroidima doveli su Lavoslava do Nobelove nagrade za kemiju 1939. godine. Nagradu je dobio zbog rada na polimetilenima i višim terpenima. On je prvi Hrvat koji je dobio Nobelovu nagradu. 16. ožujka 1940. održao je predavanje pod naslovom Od dalmatinskoga buhača do seksualnih hormona u velikoj dvorani Radničkoga doma u Zagrebu. Također, 1940. godine postaje počasni građanin Vukovara i tada se na slici potpisao kao "Vukovarac Lavoslav Ružička, 1940."

U mirovinu odlazi 1957., u 70. godini života. Tom je prilikom uz potporu švicarske kemijske industrije ustanovljena Ružičkina nagrada za istaknute mlade švicarske kemičare.

Sa suradnicima je objavio čak 583 znanstvena rada.

Osim Nobelove nagrade za kemiju, Ružička je dobio Nagradu Švicarskoga kemijskog društva (1918.), Wernerovu nagradu i medalju Švicarskoga kemijskog društva (1923.), Le Blancovu medalju Francuskoga kemijskog društva (1928.), Pedlerovu medalju Engleskoga kemijskog društva (1931.), Medalju Industrijskoga društva iz Mulhousea (1935.), Cannizzarovu nagradu Akademije Lincei (1936.), Lavoisierovu medalju Francuskoga kemijskog društva (1937.), Nagradu Marcel-Benoist Švicarskoga kemijskog društva (1939.), Medalju Sveučilišta u Liegeu (1940.), Nagradu Donegani Akademije Lincei (1948.), Faradeyevu medalju Engleskoga kemijskog društva (1958.) i Hanušovu medalju Čehoslovačkoga kemijskog društva (1966.).

Nositelj je brojnih priznanja, te laureat 8 počasnih doktorata, član 18 znanstvenih akademija uključujući i Papinsku akademiju. Iako je primio švicarsko državljanstvo, Hrvatsku je smatrao svojom domovinom, te je pomogao brojnim hrvatskim kemičarima. Neki njegovi suradnici postigli su visoke rezultate, primjerice Vladimir Prelog. Lavoslav Ružička umro je 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru, u 89. godini života, a pokopan je u Zürichu.

  • dr. Andrija Mohorovičić - meteorolog
  • dr. Ferdo Šišić - povjesničar
  • Adolf Waldinger - slikar
  • Ive Mažuran - povjesničar
  • Julije Knifer - slikar
  • Izidor Jung - slikar
  • Lavoslav Ružička - kemičar
  • Jozo Ivakić - književnik
  • Rudolf Turković - slikar
  • Vladovje Dukat - povjesničar književnosti
  • Miroslav Feldman - književnik
  • dr. Vladimir Varičak - matematičar
  • Vjekoslav Celestin - profesor, kustos
  • dr. Antun Bauer - muzeolog, donator
  • Ivan Heil - slikar
  • Julije Benešić - književnik
Tražilica



e - Dnevnik


Važne informacije

Dragi korisnici internetske stranice III. gimnazije Osijek,

fotografije i videe događanja, obilježavanja, projekte, akcije i aktivnosti u našoj Školi možete pogledati na sljedećim poveznicama:

Facebook III. gimnazije Osijek

Youtube III. gimnazije Osijek

Instagram III. gimnazije Osijek

 



Off topic


Pogledajte, pročitajte!
Lista linkova je prazna




preskoči na navigaciju