preskoči na sadržaj

III. gimnazija Osijek

Login

Kalendar
« Prosinac 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
27 28 29 30 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji

Tražilica
Novinari
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Folkloraši III. gimbe u Kini
Autor: Karlo Kobaš, 11. 10. 2017.

U slavonskoj nošnji jeli štapićima

Ovo je ljeto III. gimnazija Osijek letjela u Kinu! Veliku svestranost naše škole još je bogatijom učinilo sudjelovanje šestero naših učenika na festivalima kulture u Kini. Putovali su u Šangaj (Shangai turism festival), Luoyang (Luoyang Helou Cultural & tourism Festival) i Peking s Hrvatskim kulturno-umjetničkim društvom „Željezničar“ Osijek. Na festivalu su predstavili hrvatski folklor uz instrumentanu pratnju Tamburaške škole ,,Batorek". U dalekoj su azijskoj zemlji uživali u bogatstvu neobične kulture i oduševili strance hrvatskom tradicijom. Putovali su: Ivana Lukač, Zoa Majić, Matej Dobrošević, Dora Ševerac, Ines Knežević i Martina Matković koju je šarena Kina najviše inspirirala te smo ju odlučili intervjuirati.


Jastuci i plahte u hotelima imaju različite kineske uzorke, zmajeve, cvjetove, dok u hrvatskom hotelu nikad ne biste naišli na jastuke sa šokačkim uzorcima.

Folklor je neobičan hobi. Kako si se odlučila za plesanje folklora? Koliko učenika iz naše gimnazije pleše u tvom KUD-u?

Folklorom se bavim već godinama, točnije od svoje devete godine. Inače se folklor prenosi s koljena na koljeno pa su najčešći članovi oni čiji su se roditelji, bake i djedovi već bavili folklorom. Ja sam se, s druge strane, u svoje društvo uključila na poziv jedne članice koja nam je u osnovnoj školi folklor predstavila kao nešto najljepše na svijetu, što folklor zaista i jest. Trenutno je šest učenika naše škole uključeno u društvo, neki su plesači, a neki svirači, no naš KUD broji i mnogo bivših učenika naše gimnazije.

Folklor je važan dio slavonske i hrvatske kulture. Danas sve manje mladih brine o domaćoj kulturi, a popularna je i selidba u druge zemlje. Misliš li da bi mladi trebali više čuvati tradiciju?

Osobno smatram da je jako puno mladih uključeno u čuvanje hrvatske tradicije, bilo kroz ples, pjesmu, sviranje ili čuvanje nekih posebnih običaja. No, još uvijek postoji ona grupa mladih koji u folkloru ili tradiciji općenito vide nešto dosadno, zastarjelo i nešto što njih ne bi trebalo zanimati. Mladi se često povode za američkim stilom odijevanja, za njihovom glazbom te time naš narod postupno gubi jedinstvenost. A što je zanimljivo u tome da smo svi isti? Zato se jednim dijelom mi folkloraši i tamburaši i bavimo ovim hobijem, želimo napraviti neku promjenu i prikazivati nešto što nikada ne bi trebalo biti zaboravljeno.

Je li ovo najudaljeniji festival od Osijeka na kojem si sudjelovala s KUD-om? Po čemu se Kina najviše razlikuje od drugih odredišta?

Ovo mi je najdalje putovanje ikad, no nadam se da će biti i daljih. Prilično sam rano ušla u reprezentativni ansambl tako da mi je ovo već peto veliko putovanje. Bila sam u Austriji, Portugalu, Belgiji, Poljskoj i Kini. Naravno, bilo je i nekih kraćih putovanja do Bosne, Mađarske, Slovenije te po lijepoj našoj. Kina je prije svega velika zemlja, a Šangaj i Luoyang, u kojima smo odsjedali, veliki gradovi. Veliki je problem bila jezična barijera jer njihovo je znanje engleskog minimalno, dok se u Europi možete vrlo lako sporazumjeti.

Je li samo putovanje bilo naporno? Koliko ste dugo ostali u Kini?

Većini je ljudi najgori dio putovanja samo putovanje, dok je meni to jedan od najdražih dijelova. Ali da, bilo je naporno. Prvo smo se vozili autobusom do Zagreba, zatim šest sati avionom do Dohe (Katar) te smo nakon deset sati čekanja otišli na devetosatni let do Šangaja. Nakon pet dana provedenih u Šangaju čekala nas je vožnja vlakom do Luoyanga duga 17 sati. Tamo smo također proveli pet dana i, opet vlakom, uputili se prema Pekingu gdje smo nakon cjelodnevnog obilaska otišli u zračnu luku i avionom se vratili kući. Cjelokupno je putovanje trajalo 15 dana.

Kina je najmnogoljudnija zemlja svijeta. U čemu se to najviše primjećuje? Kako su te situacije različite od Osijeka i Hrvatske?

Najveća je razlika između bogatih i siromašnih. U jednom trenutku gledate visoke i moderne građevine, u drugom nekakvo improvizirano smetlište, u trećem drveće i prirodu, a u četvrtom pak vidite trošne, stare, siromašne kućice. U svakoj zemlji, pa tako i u Hrvatskoj i Osijeku, ima bogatijih i siromašnijih, no kod nas su te razlike ipak manje uočljive.

Kineska civilizacija i kultura najstarije su od svih zemalja. Koliko si o toj dugoj tradiciji naučila kroz putovanje? Misliš li da se mladi Kinezi bolje odnose prema svojoj kulturi nego mladi u Hrvatskoj prema svojoj kulturi?

Dok smo bili tamo, obilazili smo jako puno muzeja, budističkih hramova, kuća čaja, tvornica svile... Tako da zaista mogu potvrditi da je njihova kultura vrlo bogata, stara i zanimljiva. Sviđa mi se što oni zaista drže do svoje kulture i ne trude se biti kao ostatak svijeta. Imaju svoje pismo, hranu jedu štapićima… dok se mi nastojimo modernizirati/amerikanizirati i ne cijenimo naša bogatstva, a stvarno ih imamo jako puno. Ne samo mi, nego Europljani općenito. Rijetko koja zemlja zaista ima izvornu kulturu koju nastoji očuvati, a ne obrnuto. Bilo je vrlo simpatično kako smo svi nespretno pokušavali jesti njihovim štapićima, ali kroz dvotjednu smo praksu i naučili.

Kako su u Kini bili prihvaćeni slavonski folklor i tamburaši? U kakvom se raspoloženju odvijao festival?

S obzirom da su izvođači bili, npr. puhački orkestar s Novog Zelanda ili finske plesačice u četrdesetima koje plešu brazilske plesove, svakako smo se istaknuli jer smo bili nešto što oni ne vide često. Nismo predstavljali samo slavonski folklor, već pjesme i plesove iz cijele Hrvatske. Hrvatski je folklor specifičan po istovremenom pjevanju i plesanju te se time ističemo i u samoj Europi. Ljudi su bili vrlo ushićeni, nakon svakog odrađenog nastupa uslijedio je jak pljesak i usklici okupljenih, a s obzirom da je to zemlja poznata po tehnologiji, rijetki su bili trenutci kada nas nitko nije fotografirao ili snimao.

Kina je 2000 godina bila golemo carstvo. Primjećuje li se sačuvano bogatstvo u kineskoj svakodnevici i na mjestima od povijesne važnosti?

Svidjelo mi se što jastuci i plahte u hotelima imaju različite kineske uzorke, zmajeve, cvjetove, dok u hrvatskom hotelu nikad ne biste naišli na jastuke sa šokačkim uzorcima. U svakom gradu postoji stari dio grada gdje se mogu kupovati suveniri, odjeća, pa čak i hrana ako ste za jednog škorpiona na štapiću ili pokoju rolovanu zmiju. Također ćete na takvim mjestima najbolje proći ako imate talent za cjenkanje koje je također dio njihove kulture. Kao što sam već rekla, obišli smo jako puno muzeja, posjetili smo Oriental Pearl Tower koji je visok 468 metara (Eurodom je visok 61m) s kojeg se može promatrati cijeli Šangaj kroz stakleni pod na najvišem katu. I, najdraži dio mog putovanja, Kineski zid. Jednom riječju, predivno. U samom je centru prirode i tamo napokon možete doživjeti pravu Kinu.

Kineski se narod u odnosu na nas razvijao na drugoj strani svijeta. Što nam je različito, a što zajedničko? Izgledaju li mladi kao u Hrvatskoj?

Kao prvo, tamo zaista ljudi nemaju više od jednog djeteta, to se odmah primijeti. Kao drugo, kada sam išla tamo, mislila sam kako ću vidjeti puno mladih s neobičnim modnim trendovima, no u pravilu nije ništa posebno drugačije od našeg. Zara, Bershka, Nike, Adidas… Brendovi su uglavnom poput naših. Imala sam priliku razgovarati s jednom dvadesetdvogodišnjakinjom koja je izgledala puno mlađe od mene. Nije se mogla nadiviti našem izgledu, hvalila je naše trepavice, nos i oči, a to uglavnom i jesu razlike u našim licima. I ljudi su zaista niži od nas. Isto tako, nisam vidjela niti jednog punašnog Kineza, a ako i ima gdjekoji, vrlo ih je malo.

Kina se u kratkom razdoblju jako brzo razvila i sad je jedna od najutjecajnijih zemalja svijeta. Ostavlja li Kina dojam razvijene zemlje, izgledom i doživljajem?

Iskreno, nisam dobila takav dojam. Moguće da smo se mi usredotočili više na onu kulturološku stranu Kine jer smo, jednim dijelom, radi toga i putovali. Jedino, zgrade su uistinu visoke. Jedan mi se trenutak urezao u pamćenje. Imali smo mimohod i tako u nošnjama, puni ponosa, hodali smo u povorci ulicama Šangaja. Podizali smo poglede gledajući nevjerojatno visoke zgrade koje su, kako je pao mrak, svijetlile i obasjavale cijelu ulicu.

Kad pomislimo na kineske proizvode, sjetimo se plastičnih imitacija i šarenih igračaka za djecu. Je li ti ovo putovanje srušilo neke stereotipe?

Naravno da je bilo i tih plastičnih imitacija svačega, ali i vrlo kvalitetnih stvari. Tako da i nema neke prevelike razlike od proizvoda zapadnog svijeta.

Što te se najviše dojmilo u Kini? Je li te nešto posebno iznenadilo?

Kinezi su narod koji ne šećeri čaj, u hranu stavljaju jako puno začina - a sol nije jedan od začina. Ne jedu ni čokoladu. Ovo zadnje mi je najteže palo. Za desert se jede voće, najčešće lubenica i dinja. Njihov je čin dobrodošlice dati toplu vodu umjesto hladne. Njihove cigarete sadrže više katrana nego je kod nas dozvoljeno. Njihova djeca ne nose pelene već hlače s prorezom za obavljanje nužde (nisam sigurna kako to funkcionira).

Bi li voljela opet putovati u Aziju? Što bi savjetovala nekome tko putuje  prvi put?

Rado bih voljela posjetiti Indiju, Japan i Tajland. Ja sam jako zahvalna što sam ovako mlada mogla putovati čak na drugu stranu svijeta. Svima bih savjetovala: Putujte što više! Ako se ikada nađete u Kini, razgledajte što više možete. Možda će vam na početku biti teško zbog različitih mirisa i okusa, ali pokušajte, jednom ste tamo. Posjetite Kineski zid, to je nešto božanstveno. Naučite se cjenkati, jedite štapićima, a ne našim priborom. Budite ljubazni ljudima, smiješite se i oni će vam zajamčeno uzvratiti na isti način.

Putovanje u Kinu obogatilo me je za još jedno predivno iskustvo. Bilo je divno okusiti drugačiju hranu, upoznati novu kulturu te različite ljude sa svih strana svijeta. Nadam se da nas u budućnosti čeka još mnoštvo ovakvih iskustava i dalekih putovanja.

Pitanja: Kristina Čavlović, 3.e





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju