Jedno putovanje do tolerantnijeg društva

Nama mladima putovanja predstavljaju bijeg od svakodnevne rutine, škole i problema koji nas okružuju. To je prilika da upoznamo različite sredine, ljude koji tamo žive i njihove običaje. Nama, učenicima III. gimnazije Osijek, pružila se prilika za odlazak na otok Krk u povodu jednog projekta. Naš se najveći otok po malo čemu razlikuje od Osijeka, no tamo sam saznala više o multikulturalnosti i različitostima nego na bilo kojem putovanju izvan Lijepe naše.

Cijeli projekt pokrenula je europska organizacija GEAR, a isti je sufinanciran sredstvima programa Erasmus+, organizacije Europske unije, koji pomaže projektima za razmjenu studenata i promicanje temeljnih vrijednosti.

Naš projekt odvijao se u baš u gradu Krku. Sudjelovali su učenici i studenti iz Vukovara, Osijeka, Daruvara, Rijeke i Zagreba. Naši dani bili su krcati radionicama, ali i slobodnim vremenom. Učili smo o različitostima i multikulturalnosti kroz pub-kvizove, razgovore i zajedničke plakate. Kroz razne razgovore učili smo o brojnim situacijama koje nas okružuju, njihovim dobrim i lošim utjecajima na društvo. Bilo je tu često različitih mišljenja i najviše smo vremena proveli razmišljajući upravo o njima. Iako ovaj projekt izgleda više-manje kao škola, a ne kao odmak od nje, on je puno više od toga. Kroz odličnu hranu, primorsku klimu, odmor i zrele mlade ljude shvatiš koliko su različitosti zanimljive i kako odmor od tri dana mogu učiniti važnim i pamtljivim. Ovakvi projekti mogu promijeniti način na koji gledamo izbjeglice i multikulturalnost općenito jer se o njima interaktivno razgovara i sve se saznaje iz prve ruke. Ovaj je projekt međunarodnog karaktera i donosi nova poznanstva. On je trebao biti samo još jedan dan kada neću ići u školu, a ispao je jedno od najboljih iskustava u životu. Prihvatite svaku priliku koja vam daje mogućnost da upoznate sebe i svijet u kojem živimo jer to je prilika da napravite promjenu i razbijete predrasude kojima smo zatrpani u današnjem vremenu.

Bruna Ljubičić, 2.b

Impresije s Krka

Na Krku mi je bilo predivno. Nas dvadesetak iz različitih dijelova Republike Hrvatske odlično smo se slagali. U kampu je sudjelovao i jedan šesnaestogodišnji dečko iz Afganistana koji već pet mjeseci uči hrvatski jezik. Upravo iz tog razloga na radionicama smo ponekad morali posegnuti i za engleskim jezikom, što je meni bilo odlično jer smo vježbali i svoje poznavanje tog jezika. Radionice su bile zanimljivo osmišljene. Ponekad smo bili podijeljeni po naljepnicama koje su nam bile dodijeljene, ponekad po svojim sličnostima, a ponekad i po različitostima: obuća, naočale, broj članova u obitelji... Svidjelo mi se što smo tijekom radionica uvijek bili s nekim drugim i tako dobili priliku međusobno se upoznati. Jednu smo se večer družili uz pub-kviz u kojemu je pobijedila Brunina i moja skupina. Bili smo i na večeri u gradu, šetali do plaže i koristili svaki trenutak za što bolje međusobno upoznavanje. Smještaj u hostelu bio je jako dobar, svega pet min pješice do samog centra grada Krka i plaže. Put autobusom, iako se osam sati vožnje čini puno, prošao je brzo tako da smo već prvi dana imali radionice. Od krasnih ljudi u kampu naučila sam plesati brojne plesove: šotu, čačak, pedusku (tradicionalne albanske i crnogorske plesove), kako napisati naša imena na perzijskom jeziku i  brojne stvari o odnosima u društvu, tj. o različitim načinima kako komunicirati s drugima i prihvaćati ih.

Ana Medvedec, 2.c

Savršen vikend za učenje o sebi i drugima i mali odmor od škole

Osim boravkom na predivnom Krku taj vikend bio je obilježen mladim ljudima koji su skloni različitim interesnim područjima. Zbližavali smo se kroz različite radionice i igre, puno smo raspravljali, a na kraju smo postali zaista jedna čvrsto povezana skupina. To dokazuje i činjenica da smo u tjednima nakon zajedničkog boravka na Krku nekoliko puta zajedno izašli van u Osijeku i s velikom se srećom prisjećali lijepih trenutaka sa sunčanoga Krka. 

Prvi su dan održane radionice i predavanja preko kojih smo se upoznavali, raspravljali o svojim sličnostima i različitostima te o identitetu. Kruna je večeri bio i pub-quiz na temu interkulturalnosti. Još veći utisak o interkulturalnosti ostavio je jedan sudionik našega treninga koji je rodom iz Afganistana, ali se preselio u Lijepu Našu zbog teške situacije u svojoj domovini.

S društvom sam jednostavno „kliknuo“. Tijekom cijeloga vikenda inspirirala me ideja kako možemo stvoriti bolje i pristupačnije društvo.

Drugi dan nastavili smo s radionicama o nesporazumima, stereotipima, predrasudama i diskriminaciji. Naučili smo se međusobno uvažavati i poštovati. Kao i prethodnoga dana, uvečer smo imali zabavne aktivnosti. Šetnjom kroz grad, zajedničkim razgovorima, a na kraju i lijepom večerom, još smo se više povezali.

 Iako puni želje za nastavkom aktivnosti, bilo nam je tužno na kalendaru ugledati nedjelju jer smo znali da se naša pustolovina bliži kraju.

Taj dan održali smo aktivnost koja mi se duboko urezala u pamćenje. Bili smo podijeljeni u skupine te je svaka skupina morala osmisliti svoj savršeni otok. No, ne samo otok, već osmisliti i način funkcioniranja tog otoka: čime se bavi stanovništvo, kakva nam je autonomija, što uvozimo, izvozimo, baš kao da radimo svoju državu. Nakon nekog vremena, određeni pojedinci s našeg otoka otišli su do druge skupine gdje su im njihovi članovi predstavili svoj otok. Na kraju smo morali uklopiti njihove ideje u svoj otok. Tada je započela rasprava koji je otok najbolji. Svi sudionici, očarani svojim otokom ili tuđim otocima, započeli su raspravu. Nakon desetak minuta, pa moglo bi se reći i blage svađe, shvatili smo kako se osjećaju osobe koje se priključuju u  drugačije društvo. Time smo i završili naš predivan vikend.

Predivni i dobri ljudi, odlična hrana i smještaj, divno dalmatinsko vrijeme… Savršen vikend za mali odmor od škole!

Marko Husar, 2.e